Freelance iz mog ugla – Sara Mićović

Moja freelance priča je počela jednim vrlo lakim poslom za koji sada mogu da kažem da je bio i malo plaćen i ne naročito inspirativan, ali tada, pre oko 5 godina, ja sam bila oduševljena.

Naročito mi se dopala fleksibilnost freelance-a, mogla sam da radim bukvalno kad god sam htela, dok god sam ispunjavala nedeljni minimum sati. Sjajan mi je bio osećaj da vidim da treker radi, otkucava sate, a ja kod kuće, ne moram da idem nigde, ni sa kim posebno da razgovaram, da se spremam, gubim vreme u prevozu, sati idu i svaki će biti plaćen, samo ležu dolari na račun. Koliko god mali novac bio, ipak je za naše uslove u našoj zemlji to bilo nešto odlično. Tijana me je ubacila u tu firmu i tamo sam ostala par godina. 

Na početku je za mene freelance bio otkrovenje, nešto o čemu sam samo mogla da maštam. Ono što me sve vreme nekako brinulo je, dokle će ovo da traje, imala sam predrasudu da je ovakav rad nešto kratkog daha, i da ću morati za neko kratko vreme da krenem da tražim neki posao van kuće. Ova predrasuda mi je možda i poslednja srušena, jer iako sam dosta ostala kod tog poslodavca, nije to bila naročito ozbiljna priča. Posle sam počela da radim drugačije online poslove, kratkoročne i dugoročne, i počela sam da shvatam da me samo ovakav način rada zanima, kao i da posla i te kako ima i da može da se traži još, da može da se radi više poslova, pa sam se potpuno upustila u ovu priču. 

Sada, posle nekog iskustva, mogu da kažem da je za mene ovo jedini način na koji mislim da ima i smisla raditi, jer želim da radim kada osećam da sam fokusirana, motivisana i inspirisana, jer sam samo tada zaista produktivna. Za mene je sada freelance jedno nepregledno polje mogućnosti i želim da pokrenem neke svoje projekte.

Životna rutina mi je takva da mogu zaista da uklapam porodične obaveze, druge poslove koje ne radim preko interneta, hobije i potrebe sa poslom, da kombinujem onako kako meni odgovara, i mislim da je to zaista neprocenjivo. 

Kada želim da se malo sklonim iz svoje sobe – kancelarije, uzmem laptop i odem negde, radila sam sa putovanja, iz kafića, kod prijatelja, nekad sa telefona, nekako sam uvek dostupna, ništa ne propuštam, a privatni život ne pati ni malo. 

Trenutno radim kao asistent, u projekat na kom radimo jako verujem i polažem ogromne nade i ambicije. Ova pozicija me doslovno gura ka drugim sferama mog interesovanja, mogu da se kreativno izrazim, imam super saradnju. Sad kad ovo uporedim sa poslovima koje sam radila ranije, na primer kao prodavac u knjižari, prosto je neuporedivo sa svih aspekata.

Na početku svoje freelance priče moram da kažem da bih sebi rekla da odmah pucam na nešto više. Da sam odmah mogla da otklonim tu bojazan da posla prosto nema dovoljno, čime smo mi kao narod čini mi se baš zadojeni, verujem da bih mogla da više cenim svoje sposobnosti, i da počnem da se edukujem, razvijam, i brže napredujem. 

Takođe, kada čovek veruje u sebe on zna da će se snaći gde god ga život bacio, pa tako bih sigurno manje reagovala na neke loše scenarije, jer, em ih je bilo zbilja malo, em su tako brzo smenjeni super pričama, da ni nemaju neku vrednost sada iz ove perspektive. 

Ono što bih još rekla sebi na početku jeste da je poenta da radiš to što voliš, da tu zablistaš, i da će to neko videti, dobro platiti, i neće biti potrebe da radiš više sati da više zaradiš, nego da radiš bolji posao i više zaradiš. Naravno, to znači biti angažovaniji, više se dati, ali kada nađeš pravu stvar, to je više igra nego pritisak, i u tom grmu leži zec.

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

eBook-slika

EBook: Kako početi i napredovati na UpWork-u?

ebook-mockup

EBook: Zašto freelance i zašto baš sada?

cookies

Ovaj sajt koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog iskustva.